Prošle godine u ovo doba, Hodači su se vratili sa jednomesečnog divljeg kampovanja gde su sakupljali, selektivali otpad za reciklažu i podsećali pratioce na društvenim mrežama na već pripremljenu akciju povodom Svetskog dana čišćenja, i to, kad uhvatimo internet negde usput. K’o zapete puške smo bili spremni za događaj čiji smo i mi učesnici, ali i lokalni organizatori, a za koji predosetismo da postaje, kao i svi dani koji nešto obeležavaju, značajan podsetnik koliko duboko smo zaglibili.
Na glavnom putu Beograd- Obrenovac, uz obalu potoka Stepašnica, nalazi se dvorište sakupljača sekundarnih sirovina u naselju Umka. Napakovana uvis džambo džakovima, sa brižljivo odvojenim limenkama i PET ambalažom, tvrdom plastikom i gvožđem, mala površina zemljišta Meka je umljanskog spasitelja reciklabilnog otpada.
U vremenu koje prethodi aktivnom podizanju s(a)vesti u našem selu, besni na ljude koji bacaju smeće po ulici, sretali smo našeg Zorana kako sakuplja sirovine i zastajali da ga upitamo kako je, dal’ se umorio, šta mu fali od materijala, da poguramo malo da komšiluk donese.
Onako žilav, sa promuklim glasom sleže ramenima i smeška se, stidi se da kaže, odmahuje rukama zaprljanim od skupljenog otpada koji završi van kontejnera. Sakupljač sekundarnih sirovina, Rom, lokalac, pravoslavac sa mnogobrojnom familijom, Zoki i žena mu, nisu jedini koji vršljaju po varošici i sakupljaju limenke, PET, tvrdu plastiku, gvožđe, papir. A nema Zoki ni rikšu, ni raspadnuti kombi sa razglasom, nema čak ni poštena kolica za sakupljanje.
Sklepao neku svoju skalameriju i kotrlja sa njom po selu.
Ako je po izveštaju Svetske banke, ‘88. godine, 2% svetske populacije pripadalo marginalnoj grupi koja se odnosila na sakupljače sekundarnih sirovina, a po izveštaju UN, ti isti ljudi su sakupljali i do 100% reciklabilnog otpada u urbanim sredinama, koliko se od ‘88 do današnjeg dana taj procenat promenio u skladu sa rastom broja stanovnika na Planeti i u kom pravcu je otišao?!
Da li su građani Srbije svesni da bi plivali u otpadu još pre 30 godina, da nema Roma koji čine 90% sakupljača sekundarnih sirovina u Srbiji?! Da ne pominjemo da je 25% ljudi koji se bave ovim krvavim poslom mlađe od 18 godina i da je prosečna starost sakupljača 46 godina. Kakvi su rizici po zdravlje sekundarnih sakupljača, a kakvi su rizici po zdravlje uopšte? Reciklabilne materijale ne raspoređujemo kako bi trebalo jer smo mahom neinformisani ili nas ne zanima da saznamo, već ih, ne razmišljajući ni o čemu, galantno frknemo u kantu za komunalni otpad.
Koliko građana Srbije zna šta znači izraz primarna selekcija, a koliko ih zna šta znači sakupljač sekundarnih sirovina? Jer odgovorni iz lokalnih samouprava nisu prstom mrdnuli da stanovništvo dobije upute o reciklaži pre nego su nam uvalili plave kante za primarnu selekciju i zaključili: ‘’ Što je od nas, dosta je.’’
Znate li građani Srbije, da većina projekata koji su predati na razne konkurse, a ticali su se unapređenja položaja sakupljača sekundarnih sirovina, nisu izabrani od strane onih koji su te konkurse raspisivali? Jer da su projekti prolazili, mnogo toga bi se promenilo za ljude koji čiste za nama već decenijama.
Znamo li išta? Bavimo li se i sa čim?
Jasno nam je zašto retko šta funkcioniše. Ne mirimo se sa opravdanjima, ne trpimo linije manjih otpora, ne čekamo da nas neko opomene šta je građanska dužnost, odgovornost i savest. Ljutimo se sa pravom i zahtevamo da se nešto učini na osnovu Zakona koji postoji i koji bi trebalo sprovesti u delo, dopuniti i unaprediti. Svesni da ne možemo sami rešiti sistemski problem koji se tiče primarne selekcije, ne odustajemo od cilja da se učini nešto po pitanju značajnog problema koji imamo sa otpadom i mnogobrojnim temama koje se tiču zaštite životne sredine u lokalnoj zajednici.
Do sledećeg pročišćenja…